[ALBUM]Kalafina - Seventh Heaven

Seventh Heaven je 1. album japanske grupe Kalafina. Izdan je 4.3.2009.

Album se otvara interludeom jednostavno nazvanim overture. Cijelo djelo se sastoji od harpe, zvukova valova i predivnim pjevušenjem svih tri pjevačica u pozadini. Moram reći da sam stvarno iznenađena kako me ovakav kratki iterlude može već uvesti u cijelu atmosferu albuma, zapravo cijeli svijet kojeg ovaj album stvara, koji je veoma mističan i čudesan. Svaka čast na ovom interlude-u, jednostavno je predivan.

"I want you to sing..."

OCJENA PJESME: 20/20

Slijedi njihov prvi singl, oblivious. Ovu pjesmu dosta obožavatelja Kalafine smatra njihovom najdražom, i stvarno vidim zašto. Pjesma je veoma misteriozna (da, neznam ni sama koliko više tu riječ upotrebljavam za Kalafinu), sastoji se od distortiranih glasova i predivnom vokalizacijom Wakane, koja vodi većinu pjesme zajedno sa pratnjom vokala od Keiko. Jednostavno još uvijek neznam što me tako privlači u ovoj pjesmi, ali je ona jednostavno remek djelo. Pogotovo mi se sviđa dio nakon drugog refrena, koji postaje sve napetiji i totalno epic. Kroz cijelu pjesmu imate osjećaj kao da će te poletjeti, jer je pjesma veoma eterična. Sve pohvale.

"Someday, with you... together with the night,
morning, afternoon, stars, time, wind, dreams,
summer, winter, water, earth, sky..."

OCJENA PJESME: 20/20

love come down totalno oživljava cijelu atmosferu albuma, jer je ovo electro inspirirana pjesma. Ono što prvom moram reći je - ova pjesma je nevjerojatno catchy, ima savršenu kompoziciju, i predivno iznošenu rimu u refrenu sa dosta seduktivnim riječima. Dijelovi poput "kimi ni dandan chikaku natte yuku" i "aoi reimei mune ga itamu hodo" me doslovno izluđuju kako se užasno lijepo stapaju sa melodijom u refrenu. Keiko započinje ovu pjesmu, te je nastavlja Hikaru koja vodi većinu pjesme, a i sam refren zajedno sa predivnom harmonizacijom od Keiko. Nemogu opisati koliko glas od Hikaru dovodi ovu pjesmu da zvuči tako egzotično, a i violine čine pjesmu tako... na neki način romantično? Predinva pjesma i tek još jedno remek-djelo. Isto tako je jedna od mojih najdražih na albumu.

"Flying down through rude dreams I’m getting little by little closer to you playing love with all my body"

OCJENA PJESME: 20/20

Opet mjenjamo žanr sa Natsu no Ringo. Ova pjesma je - folk, nešto tipa Hikari no Senritsu samo puno sporije. Što mogu reći? Ni u najmanjem djeliću ove pjesme nisam razočarana, jednostavno je PREDIVNA. Prate je frule, akustična gitara i bubnjevi, te time stvaraju veoma tradicionalan osjećaj u pjesmi. Isto tako kada ju slušam nemogu prestati razmišljati o ljetnim noćima, i iz nekog razloga stalno zamišljam kako pjevačice plešu veselo oko vatre kada počne refren (nemojte me ništa pitat xD). U ovoj pjesmi čujemo Wakanu i Hikaru dosta puta, i obje pjevačice užasno dobro izvode cijelo djelo, i naravno moja najdraža Keiko daje predivnu harmonizaciju u pozadini. Refren je čak i catchy i jednostavno predivan kao cijela pjesma.

"The melody of flute carries you off In the wind, to the autumn that is coming soon "

OCJENA PJESME: 20/20

Sada nastavljamo ovaj magični svijet sa fairytale. Za konstrast od prethodne pjesme, ovo je totalno "zimsko" inspirirana pjesma. Nemogu opisati riječima koliko obožavam ovu pjesmu. Znate zašto? Jer je toliko eterična, misteriozna i magičnog zvuka, što znate da OBOŽAVAM. Slušajući ju automatski budem uvedena u svijet magle, osjećam se kao da sam izgubljena u šumi koja nigdje ne postoji. Stvarno predivan osjećaj (barem za čudaka kao mene). Djelo se sastoji od laganog klavira na početku, onda od predivnih strings-a i cijela glazba zvuči nekako pomalo odsutno. Još nešto važno što moram reći, točno na 2:00 počinje dio od Keiko, koji je meni osobno poput droge. Njeni duboki alt vokali čine pjesmu tako misterioznom da je to nevjerojatno. I još kako je popračena sa predivnim instrumentima... stvarno vam oduzima dah. Isto tako kroz cijelu pjesmu imate osjećaj kao da ste u srednjovjekovnoj bajci. Nemoram govoriti, tek još jedno remek-djelo.

"Nostalgic remnant that is
always walking off further away and always faraway is your home you can't seem to reach it... your fairytale"

OCJENA PJESME: 20/20

Slijedi ARIA. Pjesma se dobro nastavlja nakon fairytale jer je dosta mirna i isto tako ima dosta mističnu atmosferu. Cijelu pjesmu vodi Hikaru, koja stvarno ima puno posla sa ovom dosta zahtjevnom pjesmom. Refren je dosta napet i zanimljiv, a glazba je veoma mirna, barem do drugog verse-a. Ako znate Kalafinu, morate znati da njihove pjesme skoro uvijek uključuju po desetak harmonizacija u pozadini, bilo da je to Kajiura-go ili jednostavno ponavljanje glavnog teksta, čega u ovoj pjesmi ima puno. I naravno zbog toga sve pjesme imaju osjećaj kao da nisu iz ovog svijeta. ARIA nije izuzetak. Stvarno predivna pjesma, i ako baš želite neki scenarij s njom, onda je to definitivno kiša po noći, na primjer. Dobro, prestat ću.

"already, in this rain that won't stop, there's no need to be frightened of yesterday. Right now, the future that lost you has just begun"

OCJENA PJESME: 20/20

Wow, totalno mjenjamo žanr sa Mata Kaze ga Tsuyoku Natta. Naime, ovo je rock pjesma, više bi rekla progressive ili symphonic rock. Ovo je iz nekog razloga uvijek bila moja najmanje voljena pjesma na albumu, ali se to sve promijenilo toliko da je skoro postala moja druga najdraža pjesma na albumu. Skoro. Kako bilo, ono što mi se najviše sviđa je dio nakon "storm is coming!" koji je nešto najbolje što sam čula u životu. Riječi su isto veoma napete kao i cijela pjesma. Isto tako većina pjesme je izvedena od strane Hikaru, zajedno sa Keiko tu i tamo. Isto da spomenem ovo je jedina rock pjesma koju su do sad imale, što je čini veoma posebnom. Ono što mi se posebno sviđa je to, iako je totalno različita od svih pjesama na albumu, još uvijek prati istu temu kao sve pjesme.

"That ship was embraced by flames and disappeared on the cape of the path. The compass that rotted in the sea bottom still now is pointing to the north"

OCJENA PJESME: 20/20

Slijedi jedna od B-strana njihovog prvog singla, a to je Kizuato. Opet prelazimo sa jednog žanra na drugog. Ovo je balada, koja se sastoji od violina i klavira, većinom. Kompozicija je odlična, te vokalna izvedba Wakane i Keiko sve rastura. Ovo je isto bila jedna od mojih manje dražih pjesma na albumu, ali sada mi je jednostavno predivna, jer to je ono što je. Zbog nekog razloga stalno mislim na sunčane dane, brežuljke i dvorce kada ju slušam. Dakle, pjesma predstavlja svjetliju stranu albuma.

"The happiness and sadness, I want them to be engraved deeply. As you’re here together with me, within my memory of my happiness."

OCJENA PJESME: 20/20

Opet prelazimo na epic stranu albuma sa serenato. Ovo predivno djelo se otvara sa dosta nazalnom izvedbom svih tri pjevačica, a nemoram ni spominjat da je to nešto najviše što volim u ovoj pjesmi. I drugo - instrumetni su predivni, veoma lagana gitara i pomalo srednjo-istočnjački elemnti su tako predivno sjedinjeni u pjesmi, i čine opet tako mističnu atmosferu (koje nikada da se zasitim). Pjesma je nekako mrvicu slična Natsu no Ringo zbog svog folk ugođaja, ali je opet totalno različita. Vodi ju Wakana te je uključena naravno Keiko. Refren je stvarno savršen, a bridge da i ne govorim. Svaka čast Kalafini jer je ovo još jedna od mojih najdražih pjesama na albumu.

"One day, I’ll be able to call back light to the lonely lands"

OCJENA PJESME: 20/20

I sada, promijena žanra i najbolja pjesma na albumu jest Ongaku. Naime, otvaranje pjesme je zabilježeno sa dance beatovima i nešto što je najbolje - potpuno ju vodi Keiko (sa pomalo Hikaru tu i tamo) što se skoro nikada ne događa. Najbolja stvar u ovoj pjesmi je čak i previše catchy refren refren REFREN. Ozbiljno, mislim da nisam čula bolji refren u bilo kojoj drugoj pjesmi izdanoj ikad. Da ne spominjem, u bridge-u nailazimo na još epic stvari - to je operna izvedba od Wakane. Zamislite sad, dance beatovi i opera, to je ono što je ova pjesma uspjela učiniti EPIC. Glazba je pogotvo on-spot i savršena je pogotvo u bridge-u. A taj prokleto dobar refren mi se nikako ne briše iz glave. Svaka čast, Kajiura, jer ova pjesma je PROKLETO dobra.

"I believe in the streak of light inside my soul. Though there’s nothing I want to scream, I just scream and that is my music"

OCJENA PJESME: 20/20

Eh, nakon tako epic pjesme slijedi moja najmanje voljena pjesma na albumu (koja ironija), Ashita no Keshiki. Ovo je još jedna tipična balada, ali na žalost u njoj nema ničega posebnog i mislim da je nikada nisu trebali staviti na album. Neznam zašto ali cijela kompozicija je tako messy i nezanimljiva, pogotvo na početku pjesme. Kada se uključe bubnjevi stvar postaje bolja, ali opet... mogla je biti puno bolja pjesma. Nakon neko vremena pri kraju pjesme se uključuju i frule te malo oživljavaju pjesmu. Nemojte me krivo shvatiti, ovo može stajati kao sama pjesma, ali na ovako dobrom albumu nema mjesta za fillere, tako da idemo dalje. (Ali svejedno, ova pjesma mi se dosta sviđa bez obzira što nije na nivou sa albumom :D)

"why are the sad sceneries always the ones that remain the prettiest deep in our hearts?"

OCJENA PJESME: 7/10

Stvar spašava singl sprinter. Znam da je ovdje negdje Maya, članica grupe koja je otišla zbog studija, te mogu reći da ima predivan dubok glas i zanimljivo ju je čuti. Vratimo se na pjesmu, ovo je veoma drukčije od svega do sada na albumu, ali opet se drži iste tematike i potpisnog zvuka albuma (k vragu kako to radiš gospođo Yuki?). Ne šalim se, ovo je vjerojatno vokalno najnapetija pjesma koju sam čula u životu. Kada sam čitala riječi i slušala ovo doslovno sam plakala jer je pjesma puna predivne emocije, a pogotovo pri kraju kada se ukljuće predivne violine. Većinu pjesme vodi Hikaru, ali su definitivno sve pjevačice uključene. Ovo je jedna od posebnijih pjesama Kalafine jer se uopće ne zaustavlja, te je uvijek hitra i brza i veoma napeta zbog čega joj ime i paše. Savršeno remek djelo.

"Crying, screaming, we are disappearing... We are living"

OCJENA PJESME: 20/20

Slijedi balada Kimi ga Hikari ni Kaete Iku. Ovo djelo svrstavam u jedno od najljepših balada ikada, sve zahvaljujući predivnim instrumentima, kompozicijom i epic refrenom. A ono zbog čega je pjesma uistinu epic je predivna emocija koju savršeno prenosi. Jednostavno osjećam kako mi se *cheesyline* srce para *cheesyline* kada Wakana počinje rasturati u refrenu sa svojim predivnim glasom, a najviše zbog predivnih riječi. Što da kažem? Ovo je još jedno remek djelo albuma koje se savršeno uklapa u temu istog.

"Even this kind of sad scenery, you turn it into light."

OCJENA PJESME: 20/20

Album zatvara istoimena pjesma seventh heaven (jeste li primjetili kako se ime pjesme cijelo pise malim slovima, a ime albuma velikim? Isto vrijedi i za Red Moon/red moon). Naime, ovaj savršen album se zatvara sa tek još jednom najljepšom baladom ikad. U njoj nas Yuki Kajiura vraća u zvukove valova i čak iste rečenice kao i u overture, samo što se sada pjesma nastavlja sa predivnim dubokim glasom Keiko, te Hikaru i Wakanom. Stvarno je teško opisati zašto, ali ovo je čak, iako je balada, totalno drugačija od svih ostalih balada u Jpop svijetu. Prati je osjećaj pun nade i lijepote, i ovo je jedna od onih pjesama koja vas čini sretnima što uopće dišete, jednostavno vas toliko podigne u "nebesa". No dosta mojih gluposti. Isto mi se sviđa kako na magičan način zatvara album, i naravno pjesma je vjerna cijelom albumu svojom temom.

"You're not alone anymore...forever"

OCJENA PJESME: 20/20

Whoa, čekaj malo? Gdje sam sada? Ah da, vratila sam se u stvarnost. Ozbiljno, slušajući ovaj prokleto dobar album, bila sam uvedena u jedan svijet, da, jedan. Ali ono što je još bolje je to što je svaka pjesma pokazala različiti dio toga svijeta. O čemu govorim? Žanrovi su bili totalno različiti, ali je tematika bila ista. Mislim da su za sve krivi surreal background vokali u svakoj pjesmi (što je većinom ono što ih zajedno drži). Kako bilo Seventh Heaven je jedan od najboljih albuma 2009. godine, jednostavno nezamjenjiv.

OVERALL OCJENA: 20/20