[ALBUM]Namie Amuro - Uncontrolled

Uncontrolled je 9. album Namie Amuro, izdan 27.6.2012.

Nakon dugog čekanja, koje je i potpuno često za svaki album od Amuro, Uncontrolled se pojavio na tržište. Prethodni album kojeg je izdala 2009., PAST < FUTURE, je imao samo jedan singl koji ga je prethodio, no ovog puta Uncontrolled sadrži A-strane iz 4 singlova, i to su većina dupli (jedan tripl) singlovi. S time rečenim, album sadrži samo 4 nove pjesme, dok je prethodni imao samo 2 stare pjesme. Pomalo velika promjena, ali nikako baš previše pozitivna. Istina, dok smo čekali album mogli smo malo po malo uživati u singlovima, ali nažalost izdavanje hrpu A-strana prije albuma NIKADA nije dobra ideja, osim ako ste obožavatelji kompilacijskih albuma. I istina, dok album ne teče toliko loše (negdje i teče dosta loše), uopće nema tematiku i jedinstvenu atmosferu koju je njen 8. album imao.

Što je gore, ništa novo ne donosi za nas, velike fanove. Kada netko tko nikada nije čuo singlove sa albuma pusti ovaj CD, velika je vjerojatnost da će uživati u albumu i misliti da je fenomenalan. Nove pjesme nisu nešto posebno, a čak su morali uništiti neke od najboljih A-strana sa novim mixovima ili što je najgore pretvorili neke od njih u potpuno Engleske verzije koje Amuro jedva može izgovarati.

Ovaj album je veoma listener-friendly, te je više dance nego hip-pop (zbog kojeg Namie i volim toliko), te se toliko trudi zvučati zapadnjački zbog čega neznam da li da plačem ili da se smijem. Nedostaje mu glazbena dubina, te zvuči veoma "površno". Neke pjesme zvuče kao da nemaju "osobnost", pa i čak neke pjesme zvuče kao da besramno kopiraju druge, poznatije pjesme (što najviše mrzim).

No, nije sve tako crno. Ako izbacimo gluparije poput novih verzija A-strana i zamjenimo ih originalima, te maknemo samo jednu od pjesama, album bi bio dosta solidan i dobar.

Album se otvara sa In The Spotlight (TOKYO), koja mi se čini veoma nekarakterističnom za Amuro. Zvuči kao tipičan Američki club banger, ali iskreno, pjesma je veoma zabavna i na kraju sam ju uspjela prihvatiti u njenoj diskografiji, iako opet, čudno za nju (pogotovo užasan spot). Drugo što me jako smeta je kako se glasnoća u pjesmi NAKED znatno smanji, iz nekog razloga. Zbog ovoga album gubi na profesionalnosti i mislim da se ovakvo nešto ne smije dogoditi na studijskim albumima. To na stranu, NAKED je još uvijek odlična electro pjesma, te definitivno zvuči svježe iako je već izdana na singlu prije dosta vremena.

Onda album ide nizbrdo sa GO ROUND ('N ROUND 'N ROUND). Pjesmu Go Round sam oduvijek obožavala, te mi je čak dobra kao i druga A-strana s kojom dolazi. No u ovoj Engleskoj verziji pjesma jednostavno ne teče toliko dobro i zvuči još više ponavljajuće. Slijedi singl pjesma Sit! Stay! Wait! Down! na koju nemam primjedbi jer je savršena. Album se opet ruši sa Hot Girls. Cijela pjesma nije toliko loša, ali riječi su stvarno odvratne i ne mislim da ću ikada slušat ovu pjesmu da nije u kontekstu albuma. To je vjerojatno njena najgora pjesma i treba samo nestati iz njene diskografije. Ništa se ne poboljšava sa masakrom u Break It (AL ver.). Ništa neću reći osim toga da su uzeli dušu ovoj odličnoj pjesmi, zgazili je, prožvakali i zapalili.

Onda dolazi čudna tranzicija u Get Myself Back. Ovo je jedna od njenih najboljih balada, ali definitivno zvuči izvan mjesta na albumu (barem između prethodne pjesme). Love Story se nekako bolje nastavlja, jer je, balada (koja je također odlična). Onda smo opet izvan mjesta sa novom pjesmom Let's Go. Ali barem nešto, ova pjesma je zapravo dobra. Zapravo je pomalo originalnija od ostalih i stoga joj dajem sve pohvale. Onda krećemo u nešto najgore što se moglo dogoditi Jpop-u, Engleska verzija SINGING "YEAH-OH". Izmjene koje su ovdje napravili nemaju smisla i samo uništavaju jednu od najboljih (ako ne i najbolju) pjesama na albumu. Neka nam netko pomogne.

Fight Together, ONLY YOU i Tempest završavaju album. Sve tri su odlične pjesme, jedino nešto malo fali u novoj ONLY YOU. Tempest je savršen zatvarač i mislim da je to jedini dobar glazbeni potez u cijelom albumu.

Što da kažem? Jako sam razočarana, i ovo je jedini njen album kojeg ne mislim kupovati. Mislim da mi je pametnije zgrabit singlove i to je to. Ništa ne propuštam (štoviše, dobivam neke b-strane koje su puno bolje od novih pjesama na albumu). Ako singlove niste čuli, navalite, album će vam se svidjeti. Ali za fanove koji prate Amuro mislim da ovdje nema ničega previše vrijednog za uzbuđenje. Možda mi s vremenom album priraste srcu, vjerojatno i hoće pa ću se opet vraćat da mu dam "epic" ocjenu, ali za sada ništa od toga.


OVERALL OCJENA: 10/10