After Eden je 3. album japanske ženske grupe Kalafina. Izdan je 21.9.2011 i dospjeo
je na 1. mjesto na Oricon daily charts. Izdan je u regularnom izdanju i limitiranom izdanju
koje je dolazilo sa DVD-om, pamphletom i slipcase. Na CDJapanu su nekoliko prvih regularnih i limitirana edicija dolazile sa držačem za miš.
Titularna pjesma albuma je Eden. Sa ovime se prekida tradicija korištenja cijelog imena albuma kao ime pjesme, ali me to ne smeta jer samo naziv Eden puno bolje paše ovoj pjesmi. Bila sam ugodno iznenađena ovom pjesmom. Smatrajući da su njihove prijašnje titularne pjesme (seventh heaven i red moon) zvučale uistinu grandiozno i epic, a ponajprije mračno i misteriozno, ova pjesma je sasvim suprotno njima. Naime, Eden je veoma pozitivna i vesela pjesma, sličnu od Kalafine do sada nisam čula (ne kažem da do sada nisu imale pozitivne i vesele pjesme, ali nešto ovakvog tipa sigurno nije bilo). Malo me pjesma podsjetila na veselije pjesme od Akiko Shikate, pogotovo na samom početku jer se otvara sa kajiura-go (izmišljenim jezikom), a Shikata voli koristiti i izmišljene jezike i mnoštvo pravih. Da se vratim na temu, čim sam čula taj kajiura-go odmah sam znala da ću obožavati pjesmu. Glavni vokal pjesme je Hikaru, te i Wakana ima svoje dijelove takodžer. Keiko samo dobije jedan mali dio na samom kraju pjesme, ali je ima i kao harmonizacija u cijeloj pjesmi. Najbolji dio je savršen refren koji je stvarno uplifting. Jedina mala zamjerka je da je trebalo dosta dugo da se dođe do prvog refrena, ali verse-i su zanimljivi tako da to ne spriječava ovu pjesmu da bude remek djelo. Uistinu sam zadovoljna i želim da još ovakvih pjesama naprave. Naravno, njihov potpisni zvuk se nigdje ne gubi što mi je najdraže od svega.
OCJENA PJESME: 20/20
Slijedi sandpiper. Čim je ova pjesma počela znala sam da će biti epic. Moja prva reakcija
kada sam čula taj savršen orijentalan intro pjesme odmah sam glasnoću pojačala na najjače
i ostala zapanjena. Naime, cijeli ugođaj pjesme me nekako podsjeća na daleka putovanja i veoma je misteriozna sama po sebi. Nakon toga uvoda započinje pjesma u kojoj se skriva velika količina tuge, što je veoma evidentno po riječima i glasu pjevačica. Za to ih stvarno moram pohvaliti jer kroz svoj glasu mogu prenijeti toliko emocija da je to zavidno. Ovo je jedna od mojih najdražih pjesama na albumu zbog te odlične emocije u koju je cijela pjesma natopljena. Nakon predobrog verse-a dolazi odličan refren (pogotovo mi se sviđa kajiura-go u ovoj pjesmi), nakon kojeg je dosta dugačak ali predivan solo sa instrumentima, te se nastavlja pjesma. Hikaru je opet započela pjesmu, te se mijenjala sa Wakanom, ali je Wakana barem cijeli refren dobila. Keiko opet samo harmonizira. Ovo je još jedno remek dijelo i nakon ovog sam bila sigurna da me ni slijedeće pjesme neće razočarati (iako mi je bilo čudno staviti ovu pjesmu nakon vesele Eden ali svejedno).
OCJENA PJESME: 20/20
Iako glazbeno ne paše, pozicija agresivne i "zle" pjesme Magia nakon sandpiper mi se osobno svidjela jer su obje negativne te deprimirajuće pjesme. O ovoj pjesmi mislim da nemam riječi. Da stavim to na stranu da je ovo jedna od najboljih pjesama na albumu, čak i jedna od njihovih najboljih pjesama ikad (što je nemoguće za izabrat jer su sve njihove pjesme na tom rangu). Ovo je rock pjesma, ali je drukčija od npr. Mata Kaze ga Tsuyoku Natta po kompoziciji ali i po tome da je ovo, iako je symphonic rock kao pjesma gore navedena, da je veoma catchy. Iako je dosta jednostavna po kompoziciji, ova pjesma sjaji svojom savršenom atmosferom i odlično prezentiranim osjećajem ljutnje ali i nade. Već sam recenzirala ovu pjesmu detaljnije jer je bila singl, tako da to pročitajte.
OCJENA PJESME: 20/20
Slijedi balada Kugatsu. Ova pjesma mi zvuči kao spoj intermezzo, Haru wa Kogane no Yume no Naka i pomalo Utsukushise ubačene unutra. Svejedno, ova pjesma ima taj misteriozni potpis od Kalafine koji obožavam. Klavir u pozadini se savršeno stapa sa melodijom pjesme i glasom od Hikaru (sa harmonizacijom od Keiko). Onda se Wakana pridruži i pjesma još više sjaji. Već sam nnapomenula kako obožavam Kalafinine balade, ni ovo nije iznimka. Bridge u pjesmi je predivan, sa flautom i prelijepim kajiura-go od pjevačica. Riječi mi se stvarno sviđaju, te pjesma skriva pomalo nostalgičnosti u svom zvuku. Stvarno savršeno, te još jedno remek djelo. (Još uvijek nemogu vjerovat kako ovo sve Kajiuri uspjeva).
OCJENA PJESME: 20/20
Wow, in your eyes je nešto pomalo novo od Kalafine. Kažem pomalo jer me pjesma dosta podsjeća na te to te to me to me i love come down, tj. sve tri pjesme imaju istu tematiku. Naime ova pjesma zvuči dosta čudnije i uobičajeni obožavatelj Kalafine bi smatrao ovu pjesmu pomalo smiješnom da bude u njihovoj disografiji, ali to nije nimalo istina. Ovo je još jedna od mojih najdražih pjesama na albumu, sve zbog savršene instrumentacije te odlične kompozicije pjesme. Verse-i su stvarno predobri i pomalo zvuče zavodljivo (pozdravljam te, love come down!), te je refren stvarno veseo, snažan i pozitivan. Miješanje takvih emocija stvara se jedna jedinstvena atmosfera i stvarno nemogu dokučiti što to osjećam točno kad slušam ovu pjesmu. Sve u svemu, iako bi prvi put zvučala pomalo dosadno zbog refrena, kasnije ipada da je refren tamo gdje pjesma najviše sjaji. Svaka čast!
OCJENA PJESME: 20/20
destination unknown me dosta podsjeća na Magiu i Mata Kaze ga Tsuyoku natta jer je ovo rock pjesma. Naime, ovo nije symphonic rock! U zvuku je veoma napeta i "haunting" što obožavam. U njoj je dosta jak Kalafinin potpisni zvuk zbog čega
samo još više obožavam ovu pjesmu. Nemogu riječima opisat koliko mi se sviđa refren u kojem Hikaru sa svojim ljutitim vokalima doslovno viče, a toliko energije stvara da joj se vi jednostavne želite pridružiti. Na drugom verse-u je Keiko kojoj ovake pjesme savršeno pašu. Da ne napominjem samo kolko
mi se sviđa taj bass solo te predobar Kajiura-go koji samo potpisuju ovu pjesmu kao epic. Harmonizacije svih tri pjevačica su neizmjerno savršene te neznam stvarno koja je njihova rock pjesma do sada bolja od koje. Drugi bi se možda žalili da je ova pjesma malo repetitivna, ali meni to ne smeta jer - što više se nešto ovako savršeno ponavlja, to bolje!
OCJENA PJESME: 20/20
Nakon rock-pjesme, slijedi nježna folk pjesma, neverending. Kažem nježna jer se nikako nemože usporediti sa njihovim ostalim folk pjesmama (Hikari no Senritsu, Natsu no Ringo i storia) jer jednostavno je mekša verzija istih. Verse-i su stvarno slični onima od Hikari no Senritsu, samo što ih Keiko ovaj put pjeva. Ono što mi se jako sviđa u pjesmi je predivna glazba, refren, te glasovi pjevačica. Čak mislim da su oni "la la la" na kraju slatki. Sve u svemu, još jedna savršena pjesma i uopće primjedbi nemam (osim što nije poput njenih jačih rođaka, ali dobiva puno pažnje od mene jer je jedina pjesma na albumu koja imalo ima folk obilježja). Isto tako moram reći da OBOŽAVAM instrumente na kraju ove pjesme. Nešto predivno.
OCJENA PJESME: 20/20
Koto no ha služi After Eden isto što je intermezzo služio Red Moon albumu. Mogu reći da ova
interlude-pjesma ima dosta misterioznih obilježja iako je glazba na početku skoro ne postojeća. Opet ovdje svjedočimo odličnim harmonizacijama pjevačica i to je uistinu sve što drži ovu pjesmu. Nije dobra kao intermezzo, ali mi se veoma sviđa.
EDIT: Već nakon dosta slušanja zapravo mogu reći da je bolja od intermezzo, barem mrvicu te zaslužuje višu ocijenu jer je jednostavno veličanstvena.
OCJENA PJESME: 20/20
Sada neznam je li slušam Red Moon album, ali magnolia totalno zvuči kao left-over sa toga albuma. Ovo je stvarno nešto poput Kyrie pt.2, ali mogu stvarno reći da mi se ova pjesma puno više sviđa od spomenute, što je veoma pohvalno znajući koliko padam na Kyrie. Takodžer ima elemenata od fantasie uključene unutra. Već ste pogodili da je ovo jedna od njihovih (i jedina na ovom albumu) electro pjesama. Ali ono što stvarno obožavam u njoj je taj grandiozni misteriozan osjećaj zbog kojeg je Red Moon i moj najdraži album od njih. Keiko sasvim sjaji u ovome, ali pogotovo mi se sviđa odlična glazba koju volim kako se kaže "odvaliti do daske". I još nešto, ova pjesma ima najbolji guitar riff u bridge-u u bilo kojoj Kalafininoj pjesmi, po mojem mišljenju. Stvarno nemam riječi, ovo je tek još jedna moja najdraža pjesma na albumu. Svaka čast Kajiura!
OCJENA PJESME: 20/20
Sa veoma čudnom tranzicijom od prethodne pjesme, slijedi najbolja pjesma na albumu i vjerojatno najbolja pjesma ikada, Kagayaku Sora no Shijima ni wa. Sa ovom pjesmom mislim da mogu popeti se na kraj svijetova prepun osjećaja. Jednostavno NEMA riječi za ovo, to se treba slušati i osjetiti u cijelim prsima tu energiju koju ova pjesma odašilje. Mislim da ništa nikada neće pobijediti atmosferičnost i tugu u kojoj ova pjesma obitava. Od glazbe, do riječi, do izvedbe pjevačica, do toga ****nog bridge-a... Potpisujem da je ovo moja najdraža pjesma ikad nakon red moon i Hikari no Senritsu.
OCJENA PJESME: 1000/1000 (20/20, haha)
Opet čudna tranzicija sa depresivnom pjesom na veselu i soul Mune no Yukue. Prvo ću reći da je ovo još jedna moja najdraža pjesma na albumu (ali ne i zadnja). Ovo je veoma drukčije od Kalafine, ali epic win drukčije. Mogu je povezati donekle sa Eden, ali opet je drugačija jer je ova pjesma soul, sa savršenim refrenom u kojeg se lako uživjeti. Nemogu opisati koliko je prvi verse savršen sve zbog Keiko. Nju rijetko čujemo kako se stvarno dere sa tim svojim dubokim glasom, i sada je definitivno dokazala da ima jedne od najboljih vokala. Ostale pjevačice takodžer održavaju pjesmu stvarno živahnom, te pogotovo obožavam Wakanine dijelove i harmonizacije. Obožavam kako se preedivno zatvara pjesma sa prelijepim klavirom. Ova pjesma stvarno zna kako vam dotaknuti dušu. Još jedno remek djelo od Kalafine.
OCJENA PJESME: 20/20
Nakon Mune no Yukue nekako je čudno bilo staviti snow falling, B-stranu singla Magia na album. Ova pjesma je definitivno najljepšna na albumu, sve zbog svoje savršene instrumentacije, glasova pjevačica i kompozicije. U ovoj pjesmi refren ne postoji, već pjesma napreduje i napreduje sve do velikog vrhunca, koji je predivan za riječi. Da samo ne počnem pričati kakvu atmosferu ova pjesma daje. Nemogu vjerovati kako se neki ljudi usuđuju reći da je ova pjesma dosadna. Možda je onima koji nečuju, ili koji ne prepoznaju prelijepi svijet emocija koju glazba može stvoriti. A ako to ne prepoznaju, zašto uopće glazbu slušaju onda? Vjerujem da ljudi sa takvim ukusom neznaju za ništa osim catchy pjesme, njima je samo glavno da je rima tu i da je je pjesma površno zabavna. Da ne pričam svašta i ne zvučim kao elitistica, zaboravite što ti ljudi govore i pogledajte malo bolje u pjesmu. Ja sam otprve znala da je ovo jedna od najljepših pjesama u postojanju čim sam ju čula, tako da stvarno ne shvaćam te priče kako je pjesma "dosadna". Ma ni u ludilu.
OCJENA PJESME: 20/20
Napokon smo dobili punu verziju pjesme symphonia. Mislim da bolji zatvarač albuma stvarno nije mogao biti, jer je ova pjesma još jedna od Kalafine koja se bliži top 5 mojih najdražih pjesama ikad. Otvara ju Keiko tako predivno te se kasnije glazba oživi i onda se uključi Hikaru, te refren vodi Wakana. Uistinu obožavam bubnjeve i sveukupnu glazbu u pjesmi jer stvara veoma sretan i ponosan osjećaj. U ovoj verziji je dodana bass gitara, te mislim da se lijepo stapa u pjesmu, iako ostali misle da bass gitara samo uništava pjesmu zbog nekog razloga. Još jedna epic pjesma, te završavamo sa ovim albumom.
OCJENA PJESME: 20/20
After Eden je još jedno remek djelo ove skupine. To sam iskreno i očekivala (pa sam ko luda još u Srpnju odmah pre-orderala limited verziju albuma za 300 kuna, hvala bogu da se isplatilo). Naime, ovaj album je totalno različit od njihova dva prethodna, te zvuči puno svijetlije. No, treba shvatiti da je Kalafina na kraju krajeva eksperimentalna grupa, te se moglo očekivati da će malo prmijeniti smjer. Iako sam se iskreno i sama uplašila kada sam čula da su same pjevačice izjavile kako je album više "down to earth" i stvaran te zemaljski nego njihovi prošli misteriozni i fantastični albumi, što je istinito. Ali na kraju krajeva, nebih mogla reći da su baš jako promijenile svoj stil glazbe, jer to je to. To je Kalafina. Tu je još uvijek njihov potpisni zvuk, tu su još uvijek misteriozne pjesme, electro pjesme, love come down-tipa pjesme, i balade. Jedino što pomalo zamjeram je potpuna odsutnost jačih folk pjesama (Hikari no Senritsu mi već nedostaje). Sve u svemu, opet skidam kapu Kajiuri i nadam se da će slijedeći singl koji izdaju biti folk. Hvala.
OVERALL OCJENA: 20/20
Nema komentara:
Objavi komentar