[ALBUM] Miyuki Nakajima - Minna Itte Shimatta

みんな去ってしまった (Minna Itte Shimatta; Svi su otišli) je 2. album Miyuki Nakajime, izdan 25.10.1976.

Čim sam čula sam otvarač ovog albuma znala sam da nisam pogriješila što sam dala šansu ovoj legendarnoj japanskoj folk pjevačici/spisateljici/glazbenici. Prva stvar koja me iskreno iznenadila su bili njeni vokali koji su dublji, posebni i izvanredni. Nakajima ima glas dosta drukčiji od većine japanskih pjevačica koje sam čula što se tiče 70-ih i 80-ih, te sam odmah skočila sa sjedala kada sam ih čula, misleći u sebi "to je to!". Zašto sam prvo krenula sa njenim 2. albumom, a ne prvim? Pa, jednostavno, jer joj je diskografija toliko velika izabrala sam album koji mi je imao najzanimljiviji naziv i, dobro, cover (priznajem da sam oduvijek "nasjedala" na lijepe covere pa nije ni čudno da po tome biram nekada). Naziv poput "Svi su otišli" mi je odmah upao u oko, pa sam tako i odlučila.

Moj entuzijazam je samo rastao dok sam slušala otvarač albuma - a to je pjesma zvana 雨が空を捨てる日は (Ame ga Sora wo Suteru Hi wa; Dan kada kiša napušta nebo). Počinje sa predivnom nostalgičnom melodijom akustične gitare i violine, te nas uvodi u djelo koje se sastoji od polaganog dijela te malo jačeg refrena koji se samo ponove par puta te je već kraj pjesme. Nije uopće dugačka, i nekako zbog toga svega ostavi slušača da želi više. Zvuči dosta ozbiljno i više je na tužnijoj strani te sa svojim poetičnim i ne direktnim riječima mislim da je poslužila kao najbolji izbor da nas uvede u album.



Tempo mrvicu ubrzava sa 彼女の生き方 (Kanojo no Ikikata; Njezin način života), koja me prva uhvatila u svojim riječima jer su veoma drukčije te je nevjerojatno kako sam samo uživala slušajući riječi ove pjesme i kakve su mi se sve slike pojavljivale. Kao ulazak u potpuno novi svijet. Naime, riječi nisu nikada direktne, i ponekada su toliko poetične da je, ja mislim, ne moguće izvući samo jednu interpretaciju -- što je izgleda i poseban talent Nakajime, uz to što zna stvoriti odličnu glazbu. Da se vratim na pjesmu, jedna je od mojih najdražih na albumu skoro pa najviše zbog riječi i koliko se mogu povezati sa njima. Ali i sama melodija, glazba i tempo cijelog djela su neodoljivi.

トラックに乗せて (TORAKKU ni Nosete; Vozi me u kamionu) je prva pjesma koja je dosta drukčija u zvuku od prethodnih. Ovo je dosta više upbeat skladba sa istančanim udaraljkama i električnom gitarom. Cijela pjesma je dosta repetitivna ali to nimalo ne smeta jer u takvom stilu jedino i može funkcionirati. Po riječima i atmosferi daje onaj osjećaj kada želite da vas netko samo odvede negdje a da ne znate ni gdje, i da vam ništa nije ni bitno više. Riječi su veoma zanimljive i malo ih je smiješno točno prevesti ("starče, vozi me u kamionu" zvuči dosta smiješno i upitno ali na japanskom dobro funkcionira). Zapravo, samo slušati riječi same po sebi je vjerojatno nešto najzanimljivije dok ju čujete prvi put. U svakom slučaju, još jedna odlična, i drukčija pjesma na albumu.

Čim je sljedeća pjesma počela, pomislila sam da je ovo još jedna balada. Kako i ne bih sa tim polaganom, ozbiljnom i čak tužnom melodijom gitare na početku? No odjednom uleti električna gitara, te totalno veseli, brzi tempo i bezbrižni vokali Nakajime. Ime joj je 流浪の詩 (Rurou no Uta; Pjesma lutanja) i tek je još jedna moja najdraža pjesma na albumu jer je prezabavna za slušati -- i jer se praktički od nje odmah bolje osjećam. Iako u suštini ova pjesma zvuči veselo i zabavno, smisao i riječi su upravo suprotni - oni očaravaju svijet djevojke koja bježi od kuće zbog nepoznatog razloga. No, mislim da je pjesma tako napisana upravo da ublaži negativnosti vezane uz sve što je loše ili krivo - te time bježanje postaje nešto što je potrebno i "bezbrižno" u tom smislu. Taj bezbrižan osjećaj je veoma prisutan u zvuku ovog djela, i s time kombinirano sa zapravo mračnim riječima kreira jednu veoma zanimljivu pjesmu koja će definitivno biti moj favorit zauvijek.

真直な線 (Massuguna Sen; Ravna crta) okreće album u malo drugčijem smjeru. Ovo je puno drukčija pjesma sa također dosta zanimljivim riječima. Riječi same su mi najbolji dio - "Pokušajte povući ravnu crtu, ali ravnu crtu ne možete povući - iskreni (ravni) osjećaj - ne možete doći do njega". Sve u svemu, glazbeno je repetitivna ali s takvim riječima i ima smisla nekako. Dok nije jedna od mojih najdražih, nije ni da ne uživam u njoj.

Slijedeća pjesma je vjerojatno moja najmanje draga, a to je 五才の頃 (Itsutsu no Goro; kada smo imali pet godina). Sama po sebi nije loša pjesma naravno, ali u meni ne pobuđuje ništa posebno. Čak i sa time u kontekstu albuma lijepo ju je za čuti. Dosta je lagana sa akustičnom gitarom i udaraljkama.

Sa 冬を待つ季節 (Fuyu wo matsu kisetsu; Godišnje doba koje čeka zimu) prelazimo u akustično djelo koje mi se već puno više sviđa. Ovdje je pak atmosfera dosta hladna i tužna. Riječi i melodija su savršeno ukomponirani i oboje vas uvuču u svoj svijet. Zvuči kao najjednostavnija folk pjesma ali je opet jedinstvena i krasna.

Hladna ali i ovaj put pomalo nostalgična folk atmosfera se nastavlja sa 夜風の中から. Nekako ju stalno u glavi grupiram sa prethodnom pjesmom jer si baš pašu leđa uz leđa, a prenose slične osjećaje. Usna harmonika se ističe zajedno s time što je više opuštena u zvuku. Još jedna odlična pjesma.

03時 (San ji; Tri sata) na početku zvuči malo čudno sa tim uvodom, no jedna je od mojih dražih na albumu. Ne mogu opisati koji osjećaj ova pjesma budi u meni, ali upravo taj osjećaj je nešto što me vraća u ovu pjesmu konstanto. Riječi same po sebi nisu nešto spektakularno (govore o rastanku), barem što se tiče Miyuki, no mislim da ju više definira melodija i osjećaj koji stvara.

うそつきが好きよ (Usotsuki ga suki yo; Volim one koji lažu) je originalno pjesma napisana od Miyuki za neku drugu pjevačicu, no verzija od Miyuki mi se puno više sviđa. Naime, jako je različita od prethodnih pjesama, i kao 流浪の詩 je upbeat i zvuči veselo, prikrivajući vrlo tužne riječi u "pozadini". I kada ne znate riječi dosta je catchy za slušati, ali po mom mišljenju riječi je tek čine zanimljivijom. Jedna od favorita s albuma, definitivno.

Sljedi 妬いてる訳じゃないけれど, (Yaiteru wake ja nai keredo Nije kao da sam ljubomorna, ali...); koja u zvuku nas opet vraća u pjesme prije prethodne, iako mi se ova pogotova sviđa jer je kratka ali i osobita. Kompozicija je definitvno najbolji dio, i opet ta atmosfera i osjećaj koji stvara, nekako sličan 03時 najviše, zbog čega mi se i toliko sviđa. Ostavlja osjećaj kao da ste ostavljeni sami i da ste isključeni od svih - što ima smisla kada uzmete obzir sam naziv albuma. Mislim da ova pjesma najviše aludira na njega.

忘れられるものならば (Wasurerareru mono naraba; Ako je nešto što se može zaboraviti) zatvara album sa totalno drukčijom atmosferom od većine albuma. Ovo djelo mi se nikada nije previše isticalo u albumu, ali je svejedno lijepi folk zatvarač i dobra pjesma za poslušati na kraju albuma, iako ju osobno ne slušam samu za sebe.

Mislim da je očito da je ovo jedan od meni njenih najdražih albuma jer je prvi kojeg sam čula; kao što uvijek i skoro bude sa svim izvođačima. Ali i sa svime time, neizmjerno mi je drago da sam ga poslušala, jer kao što je i sam odličan album - tako je i većina ostale diskografije od Miyuki.

OVERALL OCJENA: 20/20

[SINGLE] lecca - My measure

My measure je 2. singl kojeg je izdala lecca 18.11.2009.

A-strana singla, My measure, je prva pjesma s kojom je lecca počela koračiti u više komercijalne vode sa više mainstream pop zvukom nego njezinim potpisnim dancehall i reggae zvukom. Bržeg je tempa i jedna od njenih "feel good" pjesama koja se ipak razlikuje od njenih ostalih "veselo-ludih" jer prati više stil i zvuk koji se može čuti skoro svugdje i nema onaj potpisni zvuk lecce. Dok ovo definitvno nije moja najdraža pjesma od nje, ili bilo gdje blizu tog statusa, priznajem da je zabavna za slušati, ali ne baš i vrijedna da bude A-strana. Svejedno, najbolji dio pjesme je njezin bridge u kojem lecca izvodi svoje brzo izbacivanje riječi (ne mogu to ni nazvati "repanjem") jer je neizmjerno catchy, no svejedno nije baš dosta da se često želim vraćati na nju. Solidna pjesma od nje, ali ništa posebno. Jedna smiješna stvar je način na koji izgovara "this is my measure" jer zvuči kao "this is my major", ali ništa strašno.

OCJENA PJESME: 6/10

Naravno, b-strana uvijek mora biti neizmjerno bolja od a-strane. 百姫夜行 (Hyaku Hime Yakou; Sto Princeza koje hodaju po noći) je vrsta pjesme koje lecca rijetko kada izda te koje su se do sada pojavljivale kao samo b-strane na njenih 4 singlova. Generalno gledajući nije ništa manje mainstream od prethodne pjesme, ali je tip pjesama koje mi se sviđaju puno više jer je ovo veoma agresivna (možda i najagresivnija?) rap pjesma u njenoj diskografiji sa snažnim hip hop beatovima u pozadini. Točno ta agresivnost, kombinirana sa odličnim riječima i leccinim potpisnim dubokim vokalima i neizmjerno brzim izgovaranjem riječi su razlog zašto ju toliko obožavam. Kao što sam rekla, većina stvari koje sam sada navela nisu ništa novo za leccu, ali ono što je novo je kombinacija agresivnog zvuka i snažnog hip hop stila, a pošto lako padam na takve pjesme nisam trebala ovo slušati više od jednog puta da znam da je na top 5 mjestu mojih najdražih pjesama od nje. Ne znam što da više kažem nego da nema dijela koji nisu catchy ili zabavni, te nema ničega što smanjuje kvalitetu pjesme (osim mastering-a što je sasvim druga priča).

OCJENA PJESME: 20/20

somebody else's guy je mid tempo balada koja počinje lagano sa gitarom te se pretvori u R&B balada zvuk zajedno sa veoma upitnim riječima na samom početku pjesme. Osim toga početka koji zapravo zvuči dosta urnebesno, ovo je zapravo još jedna solidna b-strana (iako, nikako ne dolazi blizu prethodnoj). Refren je veoma dobar i cijela pjesma je lijepi dodatak samom singlu. Iako sa svime time moja je najmanje draga b-strana od nje općenito (nema ih puno, pa onda je lakše izabrati), i mislim da puno govori da je svejedno jako dobra pjesma. Pogotovo mi se sviđa kraj jer se lijepo uklapa i donosi nešto drukčiju kompoziciju od njenih ostalih balada.

OCJENA PJESME: 8/10

Iako mi nikada nije bilo jasno zašto je lecca odjednom počela izdavati singlove, a onda nakon četvrtog odmah prestala - drago mi je da je. Jer svaki singl ima po dvije ili tri b-strane koje su sve ispale kao jedne od njenih najjačih i upečatljivijih pjesama, ironično. Solidan singl, koji sadrži jednu od njenih najboljih pjesama.

OVERALL OCJENA: 9/10

[ALBUM] Kana Nishino - Thank you, Love

Thank you, LOVE je 3. album Kane Nishino, izdan 22.6.2011.

Kao i sa svakim njenim albumom, Kana nas uvodi i u ovaj sa prologom imena *Prologue* ～Sunrise～. Čim počne sa slatkastim "la la" i laganim toplim zvukom daje nam do znanja da je cijeloukupna atmosfera albuma u kojeg nas uvodi veoma ljetna i opuštena. Mislim da sam već spomenula kako su njezini prolozi uvijek odlični što ni ovdje nije iznimka, te mislim da je ovo lagano mogla biti prava pjesma jer ima odličnu melodiju, a da ne spominjem "thank you, love" dijelove na kraju koji su stvarno divni. Jedina primjedba je to što prebrzo završava.

OCJENA PJESME: 20/20

Esperanza je bila zadnji singl albumu te je tematski nekako i najbliži njemu. Ova pjesma je jedna od zanimljivijih od Kane jer je jedina u cijeloj diskografiji sa distinktivnim latino zvukom (što valjda nije toliko čudno kada vidite naziv pjesme). Zanimljivo je i čuti Kanu na početku kako izgovara par riječi na Španjolskom. Po riječima jako podsjeća na MAYBE jer se obje pjesme rade o ljubomori i niskom samopouzdanju - što nekako ide protiv vlastitog naziva pjesme - no u svakom slučaju rade se o "nadanju" da možete postati netko drugi što tako valjda ima smisla koji je ipak dosta negativniji jer sama riječ "esperanza" budi pozitivnije osjećaje. Dok je po mojem mišljenju pjesma dobra, nema nikakav upečatljivi čar zbog koje bih ju slušala izvan konteksta albuma, ali svejedno uživam u njoj.

OCJENA PJESME: 8/10

Tempo se naglo diže sa Clap Clap!! koja je jedna od najzabavnijih pjesama na albumu. Dok na prvih par slušanja zvuči dosta cheesy; zajedno sa riječima, glazbom i načinom na koji Kana pjeva - kasnije se to sve nekako poveže i osobno mi je teško ne uživati u cijeloj. Općenito obožavam koliko je energetična, puna pozitivnosti i očito je napisana za ljetne dane - te je odlično čuti ovako nešto odmah ujutro jer vas stvarno oraspoloži i pripremi za dan sa smiješkom na licu. Iako način na koji Kana pjeva u verse dijelovima nekome može biti malo pre-cheesy - meni se jako sviđa jer čine sve puno zabavnije. Zadnji dio bridge-a ne mi se nije sviđao previše no kroz to sam uvijek mogla progledati. U svakome slučaju odlična nova pjesma na albumu!

OCJENA PJESME: 10/10

Veselje još uvijek ne staje sa drugom novom pjesmom na albumu; Together. Neki ovu pjesmu mrze, neki ju vole. Ja spadam u drugu grupu. Ono što toliko dijeli slušatelje je vjerovatno jaki "disney" feel popraćen veoma slatkom i "djetinjastom" atmosferom. Prelijepi intro mi je odmah privukao pažnju, i iako mi je trebalo malo vremena da zavolim ostatak pjesme na kraju je postala jedna od mojih najdražih sa albuma. Riječi su veoma ohrabrujuće i stvaraju osjećaj inkluzije i zajedništva. Verse-i su svijetli i zabavni, a sam refren više vuče na nekakav osjećaj parade te lijepo veže melodiju i riječi.

OCJENA PJESME: 10/10

Distance je druga pjesma po redu koja je bila singl. U rangu je mojih apsolutno najdražih pjesama od nje. Ono što me najviše intrigira je osjećaj koji stvara sklopom glazbe, riječi i kompozicije - pomalo melankoličan osjećaj popunjen snažnom čežnjom koji je u isto vrijeme i topao. Tema opet vuče na pjesme poput Esperanza i MAYBE, no ovdje je sveukupan osjećaj pokazan na kompletno drukčiji način i razdvaja ovu pjesmu od navedenih. Od početka do kraja je napeta i prepuna osjećaja zajedno sa catchy melodijom te u niti jednom trenutku ne razočarava.

OCJENA PJESME: 20/20

Album postaje samo bolji sa I'll be there; b-stranom singla if koja je imala sreću završiti na albumu (zbog čega mi je neizmjerno drago jer je jedna od najboljih b-strana u eri). Ovo je nježna, ali i dosta upbeat R&B balada koja je sastavljena sa prelijepom melodijom klavira i catchy beatovima u pozadini koji odlično vežu pjesmu. Ima upečatljivu melodiju i veoma je zabavna za slušati jer vas uvuče u posebnu atmosferu prepunu nježnosti u kojoj imate osjećaj kao da je sve u redu sa svijetom. Isto tako background vokali koji se mogu čuti kroz refren su veliki pogodak i dižu djelo na drugu razinu. Definitivno jedna od najboljih pjesama na albumu, te je lagano mogla biti i materijal za A-stranu.

OCJENA PJESME: 20/20

Nastavljamo sa "novom" baladom Flower. Ovo je jedina pjesma na albumu koja me ponekada zna ostaviti ravnodušnom. Naime, nikako nije loša i zapravo prati sličan osjećaj kao I'll be there. Iako meni nešto nedostaje; ima veoma lijepe verse dijelove koji su mi malo bolji od refrena, a i sam refren nije loš, iako nije ni potpuno pamtljiv. Još jedna lošija strana je to što je pjesme definitivno predugačka sa svojih 6 minuta trajanja, sa čime je i najduža na cijelom albumu. Na kraju, ugodna je za poslušati u kontekstu albuma jer mu jako paše i lijepo se nadovezuje na prethodnu pjesmu.

OCJENA PJESME: 7/10

Every Boy Every Girl potpuno mijenja tempo u izrazito upbeat dance pop pjesmu. Pozdravite najviše cheesy pjesmu na albumu (vjerovatno i u cijeloj njenoj diskografiji? Teško je reći). Ovo je bila prva pjesma koju sam zapravo zavoljela na albumu čak i prije nego sam ga počela cijelog slušati, i po broju slušanja znati ćete da sam ju slušala jako puno puta. Baš zato što je toliko cheesy, izvan mjesta u albumu, luda i smiješna ju i toliko volim. Riječi i glazba su totalno zapadnjačke i mogu reći da neće biti svačija najdraža pjesma. Obožavam "layering" elektroničkih zvukova i odličan mixing kojeg posjeduje - a najimpaktniji dio joj je bridge koji upadne kao bomba te potpuno rastura ovo ludilo od pjesme. Izrazito catchy elektronička dance pjesma - ništa više za reći. Također, još je jedna od "novih" pjesama.

OCJENA PJESME: 20/20


Ahh, kada slijedeća pjesma krene kao da je "božić". Where are you? je upbeat pop pjesma koja je i najbolja "nova" na albumu. Razlog tome je to što posjeduje iznimno zabavne verse-e kao i refren - koje kada povežete zajedno sa riječima stvaraju intenzivnu atmosferu koja će razočarati rijetko koga. Kombinacija elektroničkih dijelova, odličnog base line-a i beatova stvaraju tek još jednu savršenu pop pjesmu na ovome albumu. Da dodam, nekako zvuči kao da bi mogla biti glavna pjesma nekoj seriji jer daje takav nekakav osjećaj, što nije uopće loše.

OCJENA PJESME: 20/20

if je bila najpopularniji singl na albumu, što je i zaslužila jer je najbolja A-strana koju je izdala u ovoj eri. Klavir na početku zvuči gotovo identično kao pjesma od Mai Kuraki "step by step" (zapravo, ova pjesma je izašla ranije od te, ali sam ju čula prvu), što ne čudi jer je obje pjesme napisao Giorgio Cancemi. A to što ju je on napisao ne čudi da je toliko savršena. Čim počne prvi verse odmah se uživim u cijelu pjesmu i pjevam za Kanom. Riječi igraju jako veliku ulogu i čak zvuče pomalo "filozofski". Iako je refren veoma zahtjevan za pjevati Kana nema nikakvih problema sa ovom pjesmom i zvuči odlično. Što se tiče refrena definitivno nosi cijelu pjesmu na leđima i najsnažniji je refren kojeg je ikada pjevala. Pogotovo mi se sviđaju backing vokali jer su savršeni u refrenu.

OCJENA PJESME: 20/20

Pjesma Alright se otvara veoma živahno odmah na početku te nas uvodi u tek još jednu veoma ohrabrujuću i veselu pjesmu. Dio riječi je pomalo smiješan zbog načina na kojeg ga Kana izgovara (možda i sami primjetite zašto), no svejedno nikako ne uništava pjesmu. Veoma je zabavna i ništa joj ne nedostaje, sasvim solidna nova pjesma a tako i dodatak albumu. Pogotovo volim dijelove "everything's gonna be alright, it's okay" i način na koji ih Kana pjeva. Riječi su lijepe i podsjećaju na zajedništvo kakvo Together predstavlja u svojim riječima.

OCJENA PJESME: 10/10

Slijedi zadnji singl na albumu, balada od Giorgio Cancemi-a imenom 君って (Kimi tte; "Ti"). Ovo je veoma dirljiva i krasna pjesma koja prenosi emocije predivno. Na početku mi se nije toliko dojmilo, ali na kraju joj refren nisam mogla izbaciti iz glave, zajedno sa dijelom malo prije refrena koji imaju stvarno dirljivu melodiju. Glazba je lagana sa violinama, klavirom tu i tamo i akustičnom gitarom popraćenom laganim udaraljkama. Riječi samo upotpunjavaju i dodaju sjaj i ljepotu ovakvoj već savršenoj pjesmi. I iako je dugačka skoro 6 minuta ne bih ju htjela skratiti ni za sekundu. Svaka čast Giorgiu na još jednoj ovakvoj pjesmi kojoj ništa ne nedostaje.

OCJENA PJESME: 20/20

Wishing je zadnja pjesma na albumu prije epiloga, i isto tako zadnja nova pjesma. Odmah ću reći da je apsolutno najbolji dio ove pjesme njezini verse-i koji su veoma snažni i najbolje komuniciraju ljepotu pjesme. Sam refren nije uopće loš, dapače odlično se nastavlja sa verse-a i predstavljaju novu dinamiku pjesmi. Staviti ju na kraj je bila dosta dobra ideja jer po zvuku zvuči najviše kao zatvarač albumu. Još jedna pjesma koja uopće ne razočarava.

OCJENA PJESME: 10/10

I na samom kraju imamo minutu kratku *Epilogue* ～Thank you, Love～. Po glazbi je drukčija prologu jer ima samo laganu akustičnu gitaru sa efektima i laganom harpom i violinom, te savršeno završava album. Kroz cijelu minutu čujemo Kanu kako zahvaljuje svima što je veoma slatko i simpatično čuti - iako nije ništa novo jer smo to sve mogli čuti kroz cijelu temu albuma.

OCJENA PJESME: 10/10

Thank you, Love je moj najdraži album od Kane Nishino. Dok su svi njeni albumi dosta dobri ovaj je imao meni najbolji tematiku a i same pjesme. Od početka do kraja nikada nemam potrebu prebaciti niti jednu pjesmu jer su sve vrijedne slušanja. if, I'll be there, Distance, Kimi tte, Every Boy Every Girl, Where are you?, Together i Clap Clap!! imaju najviše mjesto u mojem srcu.

OVERALL OCJENA: 20/20

[ALBUM] Mika Nakashima - REAL

REAL je 7. album Mike Nakashime, izdan 30.1.2013.

Balada koja otvara album je, naravno, bila singl. 初恋 (Hatsukoi; Prva Ljubav) prati Mikine tradicionalne balade poput Mienai Hoshi, ALWAYS, 流れ星, ORION i slične; te samim time ne nudi ništa novo ili revolucionarno od nje. Kako bilo, ovu baladu je veoma lako zavoljeti jer ima lijepu melodiju popraćenu hladnom i dubokom atmosferom koja dočarava zimske noći i zaista ju je gušt slušati u tom godišnjem dobu. Što se tiče instrumenata dosta je bazična i sastavljena je uglavnom sa žičanim instrumentima poput violina, klavirom te laganim udaraljkama. Više mi se sviđaju verse dijelovi jer zvuče nekako usamljeno i lijepo dočaravaju cijelu pjesmu, a Mikini vokali iznimno pašu uz takvu atmosferu i savršeno ju dopunjavaju. Sam refren je više dramatičan i emocionalan.

OCJENA PJESME: 9/10

Prelazimo na još jedan singl koji se otvara akustičnim gitarama koje sadrže pomalo latino okus - Dear je pak malo više dramatična u zvuku od samog početka, sa dosta bržim refrenom iako je i sama također balada. I ovdje mi se više sviđaju versei od samog refrena, pogotovo to kako imaju lijepi progres zajedno sa dirljivom melodijom i gitarom koja odlično paše uz sve to. Refren sam po sebi nije loš no nešto mi je u njemu uvijek nedostajalo te mi je zbog toga teško bilo zavoljeti ovu pjesmu na početku što se eventualno dosta promijenilo. Ovo je vjerojatno meni najmanje draga A-strana svih singlova na ovom albumu ali je opet dosta dobra pjesma.

OCJENA PJESME: 8/10

明日世界が終わるなら (Ashita Sekai ga Owaru Nara; Ako će sutra biti kraj svijeta) je tek još jedna A-strana po redu, ali i moja najdraža iz ere ovog albuma. Glas Mike je prepun emocija i nosi ovu veoma dramatičnu pjesmu snažno i upečatljivo. Ovdje ne moram raditi razlike u preferenciji što se tiče različitih dijelova pjesme - jer mi je svaki gotovo savršen. Od cijele mistične, ozbiljne i tužne atmosfere, do krasnih verse-a, katartično snažnog refrena i duboko dirljivih ali i istinitih riječi ovo djelo nikako ne razočarava. Najviše mi se zapravo i sviđaju riječi jer su toliko snažne i stvarne, te kada to pomiješate sa Mikinom emocionalnom vokalnom izvedbom koja je uvjerljiva dobijete jednu pjesmu koju ćete sigurno pamtiti više od nekih njenih generičnijih balada.

OCJENA PJESME: 20/20

Nakon sve tri A-strane koje su bile balade, preokret albuma obilježava PASSION, veoma upbeat rock pjesma. Samo je jedna od dosta njenih pjesama koje je napisala Lori Fine (ime koje ću uvijek pamtiti zbog DARLING; jednu od mojih najdražih pjesama od Namie Amuro koja dijeli istu spisateljicu), i najiskrenije ništa joj ne fali. Time rečenim, trebalo mi je malo vremena na početku da zagrebem ispod površine ove pjesme, nekako mi je nešto nedostajalo što se sve potpuno okrenulo jer je ovo sada jedna od mojih najdražih pjesama na albumu. Mislim da su agresivne riječi veoma zaslužne za to jer sam tek kasnije skužila koliko su in-your-face i odlične. Veoma je catchy što se tiče i melodije i agresivnog načina pjevanja, i odličan je primjer pjesama koje su zapravo jednostavne po kompoziciji a svejedno veoma zabavne za slušati.

OCJENA PJESME: 20/20

Ništa me nije pripremilo na You Knocked Me Out; još jednu rock pjesmu sa cool nazivom (meni se svidio čim sam ga vidjela, ne znam točno zašto) koju je napisala Lori Fine. Ovo je sigurno moja najdraža pjesma na albumu što dokazuje i broj koliko sam ju puta poslušala - iako je i ona dosta jednostavna i simplistična što se tiče kompozicije a i aranžmana te same glazbe. Svejedno, meni se ovakav tip pjesama jako sviđa jer su adiktivne i posjeduju stav zbog kojeg ih ne mogu maknuti sa repeat. Da ne pričam o zabavnim verse-ima popraćenim zaigranim riječima koje su u isto vrijeme pune samopouzdanja, a pogotovo o refrenu koji možda zvuči repetitivno što mu meni osobno nimalo ne šteti jer je užasno catchy te time zabavan za čuti opet, opet i opet. Od onoga što sam vidjela dosta se ljudi ova pjesma ne sviđa iz nekog razloga i dosta njih govori da nije trebala biti na albumu; sve dok ja ovdje sjedim i mislim da hvala bogu da je jer je i najzabavnija na istome. B-strana je slijedećoj pjesmi.

OCJENA PJESME: 20/20

LOVE IS ECSTASY prodrma album još više sa svojim snažnim i agresivnim rock zvukom koji se odlično tranzistirao iz prethodnih pjesama. Bila je A-strana singla, iako sto puta preferiram njenu B-stranu (gore). Veliki problem mi je ovdje bio "la la la" dio na početku jer mi se uvijek čini predugačak, i iako mi se dosta sviđa agresivnost glazbe, ova pjesma mi se nikada nije toliko isticala na albumu iako sama po sebi nije loša. Sviđaju mi se dijelovi prije refrena, i nekada se uživim u refren jer je dosta energetičan i teško je ne zapjevati uz njega, ali sve u svemu ovdje mi se pretjerana repetitivnost nije toliko svidjela jer pjesma nema neke snažne catchy elemente da to opravda, ali svejedno mi se uvijek dosta sviđala.

OCJENA PJESME: 8,5/10

Sada se zvuk u potpunosti mijenja sa upbeat dance-pop skladbom BE REAL, koja je i titularna pjesma albuma. Sastav glazbe je cijeli elektronički što znatno odskače od svih pjesama do sada koje su većinom uključivale "prave" instrumente, te ne čudi da je i najviše upbeat te skoro pa i najzabavnija na albumu. Ono što čini ovu pjesmu toliko odličnom (osim zabavne melodije i catchy ritma) su zapravo njezine riječi - prve na albumu koje se fokusiraju na pozitivnost i ohrabrivanje slušaća. Toliko je vesela da sam sigurna da neće svima biti po ukusu, no ja ju obožavam. Jedan dio kojeg jako volim u riječima je "Sjeti se kako kada si dobio/la djetelinu sa četiri lista si bio/la sretan/na - toliko da je izgledalo kao da ćeš zaplakati." a ova rečenica je bitna cijelom albumu jer uz limitirano izdanje se dobivala djetelina sa četiri lista što mi je bilo jako simpatično. Mogla bih reći da je ovo moja 2. najdraža pjesma na albumu jer je tako zabavna i uvijek me uspije raspoložiti.

OCJENA PJESME: 20/20

SUPER WOMAN je bila b-strana singla 明日世界が終わるなら, a isto tako je totalna suprotnost toj pjesmi. Dosta se ističe na albumu jer zvuči kao neka vrsta starih "showgirl" pjesama sa malo jazza u zvuku, te je jedna od najboljih na albumu. Baš mi je zbog ovakvih pjesama drago da Mika uključuje sve svoje b-strane na album jer su u ovome sve bile odlične do te mjere da u nekim slučajevima mogu stajati iznad vlastitih A-strana. Jedino što mi se ovdje ne sviđa je audio produkcija zbog koje zvuči dosta suho i "blatnjavo", što se događalo i sa njenom A-stranom i LOVE IS ECSTASY, na žalost. Ne znam da li im je to bila namjera ali osobno mislim da bi pjesme zvučale puno bolje sa prirodnijim zvukom. Mikin glas je skroz drukčiji ovdje i način na koji pjeva se jako lijepo uklapa u pjesmu. I verse-i i refren su jako zabavni i cijela dodaje začina albumu.

OCJENA PJESME: 20/20

Upbeat tempo i brze pjesme ne prestaju sa SUPREME. Sadrži sample od pjesme "Stand By Me" što mi se originalno nije baš sviđalo, no moram priznati da su ipak jako dobro uklopili sample u cijelu pjesmu (glazba većinom u refrenu sadrži taj sample) - te na kraju opet dobivamo još jednu vrlo zabavnu skladbu koja lijepo upotpunjava album. Po stupnju "veselja" me podsjeća dosta na BE REAL, iako je ova pjesma malo više cheesy zbog čega mislim da bi ovo većini ljudi bilo "hit" ili "miss", ali znate mene i da ovakve pjesme obožavam. Dio koji je najviše cheesy je vjerojatno sam refren gdje Mika ponavlja "aiaiaiaiaiaiai" što na početku i zvuči malo smiješno sve dok se ne uživite u veselu pop atmosferu pjesme. Cijela je zabavna, iako mi se verse-i malo više sviđaju, pogotovo drugi. Isto tako sadrži vedre i pozitivne riječi koje teško da me ostave ravnodušnom.

OCJENA PJESME: 20/20

Ovaj album kao da je podijeljen u 3 dijela: balade, upbeat pjesme, balade. ピアス (PIASU; probodeno) nas ponovo uvodi u sekciju balada koje i završavaju album. Otvara se laganom električnom gitarom i efektom (koji zvuči dosta kao saksofon, ali nisam sigurna) što je dosta drukčije od većine njenih balada. Background glazba jako lijepo teče sa blagim udaraljkama, klavirom i gitarom koji su odlično sastavljeni. Već sami verse-i zvuče veoma tužno i očaravaju o kakvoj se pjesmi radi. Sam refren dodaje prelijepu violinu u miks te ima snažnu melodiju zbog koje se pjesma sjaji. Bitan dio ovdje su riječi koje su srceparajuće te su bitan razlog zašto mi se pjesma toliko sviđa.

OCJENA PJESME: 20/20

記憶 (Kioku; Sjećanje) je jedina malo "zaboravna" balada na albumu, a bila je i b-strana singlu 初恋. U rangu mi je tu sa Dear, a i sa njenom A-stranom. Nije nimalo loša pjesma kao i već spomenute, ali nema to nešto zbog čega bih ju slušala izvan konteksta albuma. Mislim da je za to odgovoran refren, koji dok zvuči lijepo opet nema nekakvu zanimljivu melodiju, iako priznajem da mi se sviđa način na koji Mika pjeva u tom dijelu. Sa svime time rečenim, verse-i mi se jako sviđaju jer pak imaju lijepu melodiju i taj dio uvijek volim poslušati tako da mi je nekako drago da je i ova pjesma završila na albumu. Jedna očita stvar u ovoj pjesmi je ta da je očito "božićna" u zvuku i da je napisana za Zimske dane (možda je bolje reći noći?). Sve u svemu, još jedna dobra pjesma na albumu.

OCJENA PJESME: 7/10

Balade malo začinjava エピローグ (EPIROOGU; Epilog) koja je jedina sa jačim zvukom jazz-a na albumu. Ovakve pjesme od Mike su mi najdraže; a pogotovo ova jer je toliko senzualna i začaravajuća, miješajući ozbiljnu i usamljenu atmosferu između toga svega. Čim sam ju prvi put čula znala sam da će biti jedna od mojih favorita. Verse dijelovi su mi definitivno najbolji jer stvaraju veoma opuštenu atmosferu koja kao da prikriva iskrene i snažne emocije ispod površine, a glas Mike to najbolje dočarava zajedno sa glazbom u pozadini u kojoj kao da se topim. Sam refren je pak snažniji i već vadi te emocije van, te mu ništa ne nedostaje. Ova pjesma je o rastavljanju dvoje ljudi i o zadnjem pozdravljanju te osobe; čemu i ime epilog.

OCJENA PJESME: 20/20

Zatvarač albuma je pjesma LETTER (netko bi pomislio da je logično da prethodna pjesma bude i zadnja, no zbog nekog razloga nije tako). Pomalo mi je bilo čudno to što je najtužnija na albumu - praktički bez ikakve nade - jer inače Jpop albumi završavaju na laganijoj i pozitivnijoj noti. Svejedno mislim da je ovo bio savršen zatvarač i ne bih ga mijenjala za ništa drugo. Sastoji se od veoma tužne i mračne melodije klavira i gitare zajedno sa istim takvih glasom Mike. Moram istaknuti da je način na koji ona prenosi ovu pjesmu veoma bitan i bez njega bi sigurno bila manje kaptivirajuća. Same riječi jako vuču na depresiju i lako se utopiti u njenu "poražavajuću" atmosferu koja ne nudi niti jednu ohrabrivajuću ili barem blago pozitivnu poruku. Dobra riječ za opisati ovo djelo je "tragično".

OCJENA PJESME: 20/20

REAL mi se na početku nekako nije svidjelo, ali nakon samo 3 slušanja cijelog albuma sam se postepeno počela zaljubljivati u sve pjesme. Ovo je moj najdraži album od Mike Nakashime zajedno sa VOICE, iako mislim da REAL mrvicu više preferiram ali teško mi je odlučiti jer su dosta različiti albumi. Ima unikatnu atmosferu i pjesme jako lijepo prelaze jedna u drugu - jako mi se sviđa redoslijed svih pjesama i da su zajedno grupirane po stilu nego razbacani po albumu. Definitivno preporučujem.

OVERALL OCJENA: 20/20

[SINGLE] Mika Nakashima - 花束

花束 je 39. singl Mike Nakashime, izdan 28.10.2015.

A-strana singla, 花束 (Hanataba; Buket Cvijeća), počinje sa veoma visokim notama lijepo izvedenih od Mike, te se nastavlja u tradicionalan japanski zvuk koji je prožet cijelom pjesmom. Prvi vokalni dio koji i otvara pjesmu je zapravo zadnji dio refrena. Zvuči dosta tradicionalno što me je pomalo iznenadilo jer je drukčije od većine novijih Jpop pjesama, te je zbog toga ovu pjesmu čuti bilo veoma osvježavajuće. Pogotovo mi se sviđaju verse-i koji su dosta spori i predivno sastavljeni - te i sam refren koji je dramatičniji i ima veoma lijepu melodiju koja mi ne izlazi iz glave. Sve to zajedno čini jednu veoma dirljivu pjesmu koja paše uz Mikine zanimljive vokale kojima nikada ne nedostaje emocija.

OCJENA PJESME: 10/10

Što se tiče emocija u njenim vokalima, b-strana 愛の歌 (Ai no Uta; Pjesma Ljubavi) je primjer kako ih odlično zna prilagoditi i mijenjati ovisno o pjesmi koju pjeva. Mika ovdje namjerno pjeva kao da se napreže te joj glas zvuči malo podmukao - i iako se to nekima možda ne sviđa, ja mislim da je bila savršena ideja te me je samo približila prelijepom emocionalnom svijetu ove pjesme. Otvara se sa jednostavnom melodijom klavira i igrom riječi koju moram ispisati: "meguru meguri meguru meguriai ai, meguru meguri meguru meguri ai no uta" koja se ponavlja kroz pjesmu. Jedina primjedba bi bila što je možda malo predugačka za ono što nudi, ali je svejedno prelijepa b-strana koja mi se isprve čak više svidjela nego A-strana. Vuče nekako na lagane i nježne dječje pjesme, samo što je puno ozbiljnija.

OCJENA PJESME: 10/10

Nisam očekivala da će mi se ovaj singl toliko svidjeti. Naime, kada sam vidjela covere to me navelo da ponovo poslušam Miku, i iako se nisam u njenu diskografiju vratila sa ovim singlom, njegov izlazak me definitivno potaknuo da ju ponovo poslušam - a i sam singl me iznenadio jer mi se odmah jako svidio tako da mi je u svakom slučaju bilo drago što sam joj opet dala šansu. I A-strana i B-strana su odlične i veoma dirljive pjesme.

OVERALL OCJENA: 10/10